U slobodno vreme...

Odelo (ne) čini čoveka?

U toku slobodnog vremena — Autor artistanci @ 22:27

Sezona  matura privodi se kraju. Neki od mojih sugrađana deo svoga slobodnog vremena izdvaja za praćenje matura, pogotovu ako je neko od njihovih bliskih ili poznanika deo manifestacije. Zanimljivo je što svake godine svašta možete videti na ulicama naših gradova. 

Razne toalete koje devojke nose za veliku maturu koštaju previše. Tu dominira i frizura i profesionalna šminka. Minimalno zadovoljstvo košta od 200-250 eura zavisno od osobe do osobe. Verujem da ima i skromnijih. Kako je krenulo, smatram da treba postaviti i crveni tepih pred mesto dešavanja, na sam  ulaz da glamur bude potpun! Ni mala matura nezaostaje sa povisokim iznosom ulaganja!

Najzanimljivije je, mogu izdvojiti  kao razlog zašto sam izabrala ovu temu članka komentar  moje komšinice da odelo ipak čini čoveka! Jer  maturantkinje,  bile prirodno lepe ili ružne, ovu misao su izazvale kod mnogih. Hm, zanimljivo za razmisljanje postavila mi je pitanje i usput svojim mišljenjem dala odgovor da ipak odelo čini čoveka.

Ipak, smatram da odelo je  trenutni ukras  na čoveku. Nešto što ga okiti za tu noć ako gledamo mature kao primer. Ono što čini čoveka je ono što čovek nosi u sebi- odnosi se na pozitivne osobe i dobre ljude. To znači da bi stajale sve te toalete ili bilo koji drugi odevni elementi morate da zračite unutrašnjom snagom, senzualnošću, pozitivnom energijom. Ja to nisam mnogo videla kod ovih generacija. Čast izuzecima!

Savremeni čovek više priklanja pažnju  odevanju nego ličnosti koja je glavni deo čoveka.

Pitanje ostaje za mnoge da li odelo čini ili ne čini čoveka u našem društvu?


 


Važne lekcije za život

U toku slobodnog vremena — Autor artistanci @ 16:12

Iz godine u godinu pričamo kako deca su sve lošija, razmaženija, neradna... Iskreno, kao nastavnik smatram da je istina da su drugačije generacije dece danas nego što su bile pre. Sve je to doprineo je Internet  i dečija prava koja su ih zaštitila da oni zaboravljaju sveje dužnosti i obaveze vezane za svoje školovanje. Međutim, nije sve tako crno. Sledeći klip će vam pokazati kako neki od njih ipak razumno razmišljaju, da i oni u slobodno vreme pored igrica i sveta zabave mogu da naprave i nešto što može pozitivno da iznenadi. One su 2000-to godište, završavaju osnovnu školu i žele svojim drugarima da prezentuju da ipak nije sve crno u našem i njihovom  životu. Da ima još crnjih detinjstava i da budu zahvalni za ono što su im do sada roditelji pružili. Ova prezentacija je nastala u kućnoj atmosferi, u toku slobodnog vremena sa željom da nas iznenade temom koju su odabrale. Zahvaljujem se Anđeli i Jovani na odlično izabranoj temi!

 Link:

https://www.youtube.com/watch?v=9YVC8lz69ZU

 

 

 


Sin Dimitrije!

U toku slobodnog vremena — Autor artistanci @ 19:54
Sasvim slučajno, na Đurđevdan  desilo  se nešto  neočekivano  u školi u kojoj radim kao nastavnik. Administrativna služba (ženski deo službe)  izašla je u školsko dvorište da napravi pauzu. Pričajući kao i uvek o svakodnevnim temama, čule su udarac.  Ptica koja je letela udarila je o drvo u školskom dvorištu i pala u travu. Pritrčale su i zatkle onesvešćenog   sokola (vrsta-Vetruška).  Ptica je nepomično ležala. Uzele su je i preneli  na prozor škole neznajući šta dalje da rade. Razmišljale su šta im je činiti i dosetile se da postoje udruženja koja se bave zaštitom životinja u našem okrugu. Tu je Facebook učinio veliku uslugu, nešto korisno! Sonja, računovođa naše škole je našla kontakt  čoveka koji  se bavi zaštitom napuštenih životinja. Kontaktirala ga  je i uspela da ugovori da dođe u našu školu i  da sokola odvede na sigurno dok se neoporavi. Ja sam u međuvremenu došla na posao i zatekla  ovu  nestvakidašnju  situaciju.  Pišem ovaj članak  jer je fascinantno  da je slučajan  pad  ptice napravio pometnju, izazvao najiskrenija ljudska osećanja brižnosti  i doprineo školi da kontaktira  sa udruženjem koje se bavi zaštitom ptica koje će donirati, kako su obećali školi kućice za ptice koje će da se postave u školskom dvorištu na drveću koje imamo. Sa tim će se nastaviti dalji razvoj ekološke sekcije koja je u našoj  ustanovi  od  ključnog  značaja!

Sin Dimitrije, kako su mu ime dodelili je za jedan dan u periodu slobodnog vremena ostavio  trajno sećanje  kod  nas  radnika koji smo se taj dan zatekli u školi. Nisam bila u trenutku njegovog buđenja kada su ga Sonja (računovođa) i Borka (sekretar) pokušavale nahraniti. Bilo  je zanimljivo, što ne sumnjam! Od straha počeo je da ih grebe i ujeda. Naravno, kroz šalu kako njih dve umeju da ispričaju događaj, uspele su da ga malo nahrane sa komadićima mesa iz bureka i ubace u kutiju koju su našle. Došao je čovek koji ga je odveo na sigurno, na oporavak. Hvala mu! Retki su takvi ljudi kao što je Stevan Bojanić iz okoline Požege. Njega možete naći i kontaktirati na facebooku: https://www.facebook.com/ashin.tata?pnref=story.

Posle sedam dana, Dimitrije je ponovo zdrav!  Mislim da već danas  leti  nebom Zlatiborskog kraja!

 Predstavljam vam sina Dimitrija koji je dobio ime po našoj

OŠ Dimitrije Tucović!

 

 

              
Ranjeni  Dimitrije

 

 

 

Dimitrije je spreman za dalji let!


«Prethodni   1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

Powered by blog.rs