Da li znamo zašto živimo?
Kada postavite ovo pitanje retko ko bi imao konkretan odgovor kad bi dublje razmislio o postavljenom pitanju. Većina ljudi bi rekla, verujem zbog dece (odnosi se ko ima decu)... Imalo bi i drugih odgovora, ali duboko u sebi postavlja se pitanje šta se dešava zaista posle smrti. Jer ako se ništa ne dešava onda sve ovo je suludo što činimo! Neću filozofirati ali sigurno ste razmišljali o ovoj temi... Mene je podstakao jedan članak...Zanimljivo mi je jer se pominje psihoanaliza koju sam ponekad u životu pominjala ali nisam nešto dublje se bavila sa njom kao pojmom. I evo sad članka koji mi prosvetljava um da znam kako da tumačim baš ovaj pojam i istočnjački "Zen".
"Psihoanaliza je prevashodno zapadnjačka tvorevina, kao što je zen —
istočnjačka; ona je čedo zapadnog humanizma i racionalizma i tokom
devetnaestog veka vođene romantičarske potrage za mračnim silama koje
izmiču racionalizmu. U mnogo daljoj prošlosti, grčka mudrost i hebrejska
etika spiritualni su kumovi ovog naučno-terapeutskog pristupa čoveku.
No uprkos činjenici da se i psihoanaliza i zen bave prirodom čoveka i
praksom koja vodi njegovom preobražaju, razlike su, izgleda, veće nego
sličnosti. Psihoanaliza je naučni metod, nereligiozan do srži. Zen
sačinjavaju teorija i tehnika postizavanja »prosvetljenja«, iskustava
koje bismo na Zapadu nazvali religioznim ili mističnim. Psihoanaliza je
jedna vrsta terapije za mentalna oboljenja; zen je put ka spiritualnom
spasenju."
Ceo tekst koji govori o ovoj temi možete pročitati u datom linku ako vas zanima ova tema...